Osensei Morihei Ueshiba
Osnovni aksiom aikidoa je da na nežan način, uz pomoć naučene tehnike možete kontrolisati protivnika. Međutim, aikido je više nego puka fizička veština. Da bismo uskladili svoje pokrete s pokretima protivnika, duh mora biti gibak kao i telo. Drugim rečima, duh mora biti spreman i fleksibilan kako bi mogli da iskoristimo protivnikove pokrete. To znači da aikidoka mora razumeti svog protivnika i shvatiti njegove namere, a krajnji cilj nije naneti mu povredu već razviti osećaj sklada.

Zato prilikom vežbanja Tendorju Aikidoa treba izbegavati takmičenja koja vode do pobede jednog i poraza drugog. Tehnike se mogu sigurno i dobro naučiti u obliku vežbi, tj. svaki pokret treba ponavljati sarađujući s partnerom dok ga potpuno ne shvatimo i dok ne postane refleksna kretnja. Aikido se ne bavi samo odnosom među ljudima, to je način vežbanja u kojem aikidoka uči kako da bude u skladu s prirodom, vežbajući prirodne pokrete. Pokret koji je neprirodan, koji je izvršen silom, ne može biti aikido.

 
 
Sensei Kenji Shimizu
Osnivač Tendorju Aikidoa je Sensei Kenđi Šimizu, poslednji i omiljeni učenik osnivača aikidoa, Morihei Uešibe. Rođen je 1940. godine u gradu Tendo, u oblasti Fukuoka. Sa dvanaest godina počinje da vežba Džudo, 4. Dan Kodokan. Posle završetka studija ekonomije na Meiđi univerzitetu 1963. godine, kao učideši uči od Osensei Morihei Uešibe. Za tri godine dobio je 3. Dan, a kasnije 7. Dan od osnivača Uešibe. 1970. godine osamostaljuje se pod nazivom Šimizu dođo, a pet godina kasnije osniva Tendokan dođo.

Od 1978. godine, svake godine podučava aikido u Nemačkoj. 1982. godine osniva Tendorju Aikido pravac. 1987. godine je nominovan za 8. Dan od strane Joseikan Budo i japanske internacionalne Budo Federacije. Danas podučava aikido u Holandiji, Belgiji, Sloveniji, Austriji, Francuskoj, Meksiku, Srbiji, Crnoj Gori, Singapuru i Americi. 2002. godine, za dugogodišnje negovanje prijateljstva sa drugim državama kroz podučavanje aikidoa, dobija najviše priznanje japanske vlade i Ministarstva inostranih poslova Japana, i iste godine biva pozvan na prijem kod japanskog cara. Učestvovao je na Drugoj Prijateljskoj Aikido Demonstraciji 1986. godine.

"Bu wa en nari. Bu wa mai nari" (Bu je krug, bu je ples). Za Tendorju Aikido veoma je bitan slobodan kružni pokret pomoću kojeg se tehnika izvodi "klizeći". Da bi se tehnika rađala iz prirodnog pokreta potrebno je vežbati osnovu. Iz dobre osnove se rađa dobra varijacija - primena. Ukoliko se naučeni pokret ili forma ne prevaziđe, nemoguće je izvesti prirodan pokret. Veza između šitea i ukea je ista kao između kamena i oštrice. Želim da naznačim da je u aikidou veoma važan ukeov kokju. Kada sam postao Osenseijev učideši, Osensei je često govorio: "Snaga je ograničena, Ki je neograničen". Iz ličnog iskustva mogu tvrditi da duh podržava telo, i često naglašavam da treba vežbati hrabrost i Ki energiju. Čak i da je moguće pozajmiti mudrost i inteligenciju od drugih, kakugo (spremnost) i yuuki (hrabrost) je nemoguće. "Dok ne napunite 60-tu godinu nemoguće je razviti snažan Ki", Osensei je takođe često govorio. Ja sam već u tim godinama i zaista počinjem da razumem šta je Osensei pod tim podrazumevao. Da bi smo ojačali duh i telo potreban je kontinuitet. Snaga kasnije prirodno sama dođe. Ukoliko trening dosadi i odustanete, to se može smatrati ličnim porazom.

© 2009 Tendoryu Aikido Kragujevac